Psihološki pristup

 

Korijen riječi psihoterapija implicira “liječenje uz pomoć psiholoških metoda.” Međutim, pošto izraz terapija vodi porijeklo iz medicinskog modela koji podrazumijeva poznavanje etiologije i djelovanje po principu: lezije – usmjereno liječenje (a koji je neprimjeren psihičkim poremećajima), danas su češće u upotrebi nazivi: savjetovanje, reedukacija, učenje i sl.

Bez obzira na naziv, svi psihološki pristupi imaju zadatak uspostavljanje ranije postojećih (a sada narušenih) načina funkcionisanja ličnosti uz eliminisanje psihičke patnje i manifestacija psihičkog poremećaja, kao i omogućavanje samoaktualizacije i razvoja ličnosti kroz učenje novih, efikasnijih i adaptabilnih oblika razmišljanja, ponašanja i emocionalnog reagovanja.

Postoje različiti psihološki pristupi: kognitivno-bihejvioralni, interpersonalni, psihodinamski, geštalt, nedirektivni, psihodramski, porodični sistemski, transakcioni, integrativni, itd.

Kognitivno-bihejvioralna terapija ističe se po tome što je: (1) kratka i usmjerena na rješavanje sadašnjih problema, (2) strukturisana i direktvna sa jasno definisanim ciljevima u saradnji sa klijentom, (3) podstiče klijenta na samostalne aktivnosti i usvajanje vještina rješavanja problema u čemu poseban značaj imaju domaće zadaće, (4) naglasak je na saradničkom odnosu klijenta i psihologa (klijent i psiholog su tim koji zajednički radi na rješavanju klijentovih problema), (5) prije završetka tretmana radi se na prevenciji povratka manifestacija problema kako bi postignuti efekti bili dugotrajni.

Susreti se u pravilu organizuju na sedmičnoj osnovi, osim kod teže depresivne reakcije ili na samom početku tretmana. Prosječno trajanje tretmana je 10 do 16 susreta, ali se neki problemi mogu riješiti i za 1 do 2 susreta, dok je za neke potrebno značajno duže vrijeme. Pri kraju tretmana, susreti se mogu prorijediti na razmak od 2-3 sedmice ili mjesec do dva dana, s ciljem što boljeg osamostaljivanja klijenta i podsticanja njegovog osjećaja samoefikasnosti u rješavanju vlastitih psiholoških problema. Korisno je dogovoriti kontrolne susrete nakon šest mjeseci ili godinu dana, zavisno od problema, s ciljem praćenja postignutih efekata.