Bijes

 

Ljutnja je potpuno normalna i zdrava ljudska emocija. Ali kad izmakne kontroli, ljutnja se pretvara u bijes i postaje destruktivna, te može prouzrokovati brojne probleme – na poslu, u bliskim odnosima i cjelokupnom kvalitetu života. Osoba obuzeta bijesom može imati doživljaj da je u nemilosti nepredvidive i snažne emocije koja upravlja njenim životom. Problem bijesa uspješno se tretira metodom Anger Management koja podrazumijeva upravljanje ljutnjom prije nego što se pretvori u bijes i počne da upravlja životom osobe.

Ljutnja uključuje psihološke i fiziološke promjene: lupanje srca i povišenje krvnog pritiska, adrenalina i noradrenalina. Može biti izazvana spoljašnjim događajima, npr. osoba može osjetiti ljutnju prema određenoj osobi (radni kolega) ili događajima (saobraćajna gužva). “Okidač” takođe mogu biti unutrašnji događaji: psihička i fiziološka napetost (zabrinutost oko ličnih problema) ili sjećanja na traumatske događaje, kao i na nepravedne životne ishode.

Instinktivan način izražavanja ljutnje je agresivno ponašanje. Ljutnja je adaptivan način reagovanja na prijetnju, a pokreće snažna, često agresivna ponašanja koja osobi omogućavaju da se bori sa napadačem. Određen nivo ljutnje je, dakle, neophodan za opstanak.

Međutim, uobičajeni svakodnevni ljudski problemi ne zahtjevaju fizičko obračunavanje sa “napadačem”. Nije moguće, niti je korisno napasti svaku osobu ili objekat koji osobu nervira ili frustrira. Socijalne norme, zakoni i zdrav razum ograničavaju ljude u izražavanju ljutnje.

Neki ljudi, ipak, teže kontrolišu svoju ljutnju od drugih. Jedan od razloga može biti sociokulturno učenje: ljutnja se često procjenjuje kao negativna, tako da su ljudi učeni da nije u redu izražavati ljutnju. Kao rezultat, ljudi ne nauče da izraze i konstruktivno kanališu ljutnju. Drugi razlog je genetski ili fiziološki: neka djeca su rođena iritabilnija i osjetljivija, a ovi znaci su prisutni od ranog uzrasta. Istraživanja su, takođe, pokazala da porodica igra važnu ulogu: ljudi koji se lakše naljute uglavnom dolaze iz porodica koje su haotične i nevješte u emocionalnoj komunikaciji.

Tri su načina kontrolisanog izražavanja ljutnje:

Asertivnost.(1) Izražavanje ljutnje na asertivan – neagresivan – način je najzdraviji način izražavanja ljutnje. Asertivna osoba može jasno izraziti svoje potrebe, kao i kako njene potrebe mogu biti zadovoljene bez povrijeđivanja drugih. Biti asertivan ne znači naređivati, niti biti nametljiv, već poštovati sebe i druge uz otvoreno, ali adekvatno izražavanje svojih želja, osjećanja i razmišljanja

Potiskivanje. Ljutnja može biti potisnuta, a zatim promjenjena ili preusmjerena. To se dešava kada osoba prestane misliti o izvoru ljutnje i fokusira se na nešto drugo s ciljem da zaustavi svoju ljutnju i promjeni je u konstruktivno ponašanje. Opasnost sa ovakvim načinom kontrolisanja ljutnje je u tome što ne podrazumjeva njeno izražavanje, tako da se ona može “okrenuti unutra” i izazvati hipertenziju ili depresiju. Takođe, može izazvati patološke obrasce ponašanja i izražavanja ljutnje, kao što su pasivna agresija (ćutanje, indirektna osveta) ili cinizam, sarkazam, hostilnost i drugi načini frustriranja i iritiranja drugih ljudi “bez očiglednog razloga.”

Smirivanje. Osoba ne mora da kontroliše samo svoje spoljašnje ponašanje, već može da kontroliše i unutrašnja razmišljanja i osjećanja. Na taj način osoba može da smiri ljutnju, umjesto da je potisne ili dozvoli da preraste u nekontrolisani bijes.

Kada ni jedna od ovih tehnika kod osobe ne funkcioniše, vrlo je vjerovatno da će neko biti povrijeđen.

(1) Ne postoji adekvatan prevod termina asertivnost (eng. to assert = izraziti). U psihološkoj terminologiji, asertivnost znači izražavanje sopstvenih misli, osjećanja i uvjerenja, na direktan, iskren i adekvatan način koji uvažava prava drugih.

 

Da li je dobro “izbaciti to iz sebe”

Da je dobro “izbaciti to iz sebe” na nekontrolisan način predstavlja opasan mit, koji neki ljudi koriste da bi opravdali svoj bijes i povrijeđivanje drugih. Istraživanja su pokazala da “izbacivanje iz sebe” dovodi do eskalacije bijesa i agresivnog ponašanja, te ni na koji način ne pomaže osobi koja je ljuta (kao ni osobi na koju je ljuta) da riješi problem-situaciju. Agresija rađa agresiju.

Ljudi koji se lako razbjesne imaju nisku toleranciju na frustraciju, odnosno imaju doživljaj da ne bi trebali biti izloženi frustracijama, neugodnostima ili uznemiravanjima. Oni ne mogu prihvatiti stvari kakve jesu, tako da se razbjesne ako im situacija izgleda nepravedna, npr. ako ih ispravljaju za sitne greške. “Izbacivanje iz sebe” ne mijenja uzrok agresije (nisku toleranciju na frustraciju), već ga održava.

* * *

Ljudi koji nisu naučili da prepoznaju i konstruktivno izraze svoju ljutnju, sami sebe uvode u stanje bijesa koji provocira strah i agresiju kod drugih ljudi, te na taj način konstantno proizvode sukobe onemogućavajući rješavanje svojih problema. S druge strane, ukoliko potiskuju ljutnju, ljudi često omalovažavaju druge, kritikuju sve i svakoga i na sve imaju cinične komentare. U oba slučaja, ne iznenađuje da osobe koje dozvoljavaju da ljutnja upravlja njihovim životima nemaju uspješne odnose sa drugim ljudima. Cilj Anger Management-a je kontrola i ublažavanje emocionalnog stanja i fiziološke uznemirenosti koju nekontrolisana ljutnja izaziva.

Vrlo često ljudi ne mogu da izbjegnu događaje ili ljude koji ih frustriraju i ljute, niti mogu da ih promjene, ali mogu da nauče da kontrolišu svoje reakcije umjesto da njihove reakcije kontrolišu njih. Kada se osoba obrati savjetniku, treba da mu kaže da ima problem sa ljutnjom koji želi da riješi i da se raspita koji pristup savjetnik koristi. Važno je da provjeri da taj pristup nije usmjeren na “stupanje u kontakt sa vlastitim osjećanjima i njihovo izražavanje” – to bi upravo mogao biti problem koji osoba ima. Osoba sa izraženim problemom kontrolisanja ljutnje može da promjeni svoje reakcije za 8 do 10 sedmica kroz adekvatan psihološki tretman.